Na žalu sjedim, ispod bora brata, dok zvizdan žeže kao iz inata. S kampanela crkve podne tuče, ljetni lahor pirka, sitni vali huče. Na hridi suroj galebovi kriče, u grmu cvrčak sjetno cvrči, kliče. Od lipote, sklada, Domaja mi vri; iskon što me zove i u meni spi.
© Ante Gune Čulina
© Agc-Poesie 2009-2022